Projekat: Saradnja bez granica

Saradnja bez granica može se interpretirati kao izraz koji označava međusobnu saradnju koja ne poznaje fizičke, političke ili kulturne barijere a primarno se ova tema fokusira na naziv samog projekta odakle se i pronasla ideja o kojoj pisemo. To je ideja koja se temelji na globalnoj solidarnosti, razmjeni ideja, resursa i iskustava među ljudima i organizacijama, bez obzira na razlike.

U kontekstu međunarodnih odnosa, to može značiti saradnju između zemalja koje se trude prevladati razlike kroz dijalog, razmjenu i zajednički rad na globalnim izazovima poput klimatskih promjena, zdravstva, obrazovanja i ekonomije.

Takođe, može se koristiti u poslovnim, kulturnim i obrazovnim kontekstima, gdje suradnja među različitim organizacijama, institucijama ili pojedincima donosi prednosti za sve uključene strane.

Ovaj izraz često promiče ideju da zajednički rad može dovesti do rješenja problema koja bi bila teško moguća ako bi se svaka strana držala svojih granica i interesa.

Saradnja bez granica, poput mosta, ima snagu da poveže ljude, premosti razlike i stvori zajednički prostor za razvoj, razumevanje i solidarnost.

Osnovni cilj ovog projekta, koji se fokusira na edukaciju, informisanje i diskusiju različitih naroda na jednom mjestu, zaista ima potencijal da stvori značajan uticaj na društvo. Kroz ove aktivnosti, može se postići nekoliko ključnih ciljeva:

Edukacija i informisanje: Omogućavanjem ljudima da se edukuju o kulturama, tradicijama, običajima i istorijama drugih naroda, projekat može doprinijeti smanjenju predrasuda i stereotipa. Kada ljudi bolje razumiju jedni druge, lakše je izgraditi međusobno povejrenje i poštovanje.

Diskusija i dijalog: Kroz organizovanje platformi za otvorenu i konstruktivnu diskusiju, ljudi iz različitih kulturnih i etničkih pozadina mogu razmjenjivati svoja iskustva i poglede, što može dovesti do boljeg međusobnog razumujevanja i smanjenja nesporazuma koji često nastaju zbog neznanja.

Međukulturalni sklad: Aktivnosti koje podstiču interakciju među različitim grupama pomažu u stvaranju okruženja koje je otvoreno, inkluzivno i tolerantno. Kroz saradnju i zajednički rad, različite zajednice mogu raditi na zajedničkim ciljevima, čime se povećava međusobno poštovanje i saradnja.

Smanjenje etničke distance: Kroz direktan susret i međusobnu komunikaciju, može se smanjiti etnička distanca i ojačati socijalna kohezija. Dijalog i saradnja pomažu u stvaranju zajedničkog identiteta koji nije zasnovan na etničkim, kulturnim ili drugim razlikama, već na zajedničkim vrednostima i ciljevima.

U konačnici, ovakvi projekti mogu igrati ključnu ulogu u izgradnji društva koje ceni raznolikost i teži jedinstvu, čime se doprinosi miru, stabilnosti i društvenoj harmoniji. Saradnja bez granica nije samo apstraktna ideja, već konkretna akcija koja može doprinijeti izgradnji bolje buducnosti.

Cilj ovog projekta, koji teži da pokaže kako narodi koji žive u Crnoj Gori – iako vjerski i nacionalno različiti – mogu funkcionisati i živjeti u harmoniji jedni sa drugima, ima duboko značenje u smislu društvene kohezije i međusobnog poštovanja. U Crnoj Gori žive ljudi različitih vjera i nacija (Srbi, Crnogorci, Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Romi, i mnogi drugi), a svaka od ovih grupa ima svoje specifičnosti, tradicije i vrijednosti. Edukacija o tim različitostima, kroz istoriju, jezik, kulturu i religiju, može doprinijeti smanjenju nesporazuma i jačanju međusobnog razumijevanja. Projekat može ponuditi priliku da se ljudi iz različitih zajednica upoznaju sa običajima i životima drugih, što stvara temelj za smanjenje predrasuda I stereotipa.

Iako narodi mogu biti različiti, važno je fokusirati se na zajedničke vrednosti koje ih povezuju – ljubav prema domovini, poštovanje, želja za boljim životom, obitelj, prijateljstvo. Podsticanje razumevanja da su te vrednosti univerzalne, bez obzira na etničke ili religijske razlike, može igrati ključnu ulogu u izgradnji međusobnog poverenja i harmonije.

Ovaj projekt bi mogao stvoriti platformu za dijalog, u kojoj se različite grupe mogu otvoreno izraziti, slušati jedni druge i tražiti zajednička rešenja za potencijalne nesuglasice. Kroz dijalog se uklanja nepoznavanje i strah, što je često korjen etničkih napetosti i sukoba.

Iako ljudi mogu biti ponosni na svoju vjeru i naciju, važno je ojačati osjećaj zajedničkog identiteta kao građana Crne Gore. Kroz zajedničke aktivnosti, kulturne događaje, obrazovne projekte i projekte koji podstiču socijalnu integraciju, može se stvoriti identitet koji uključuje sve narode i etničke grupe, bez obzira na razlike. Ovaj projekt nije samo prilika za smanjenje napetosti, već i za izgradnju bolje budućnosti. Pokazujući da različiti narodi mogu koegzistirati u miru i harmoniji, stvaramo društvo koje je inkluzivno, pravedno i spremno za suočavanje sa izazovima globalnog svijeta, kao i sa sopstvenim unutrašnjim pitanjima.

Kroz ovakve inicijative, Crna Gora može postati primer u regionu kako se različite grupe mogu udružiti u zajedničkoj želji za napretkom, dijalogom i međusobnim poštovanjem.

Tradicionalna nošnja Bošnjaka, kao i obuća, veoma je važan aspekt kulturne baštine, naročito u ruralnim područjima. Iako se moderne varijante nošnje danas više koriste, u nekim krajevima se i dalje praktikuje nošenje tradicionalne nošnje tokom važnih kulturnih događaja i proslava.

Muška nošnja

Ženska nošnja: Ženska nošnja obuhvata složene elemente, kao što su zlatne ili srebrne dugmadi, rukavice, vezeni šalovi i tradicionalne haljine, koje često imaju simbolična značenja i povezuju se sa istorijom i religijom.

Muška nošnja: Muškarci često nose šešire, jake, prsluke i pantalone, koje se razlikuju u zavisnosti od regiona, ali imaju slične karakteristike u vezi sa upotrebom tkanina i boja.

Kultura i tradicija Bošnjaka u Crnoj Gori bogata je i raznolika, a kulturna baština igra ključnu ulogu u očuvanju identiteta ove zajednice. Razumijevanje, poštovanje i očuvanje tih tradicija ne samo da doprinosi razvoju međusobnog poštovanja među različitim narodima u Crnoj Gori, već i omogućava bogatiji kulturni dijalog koji obogaćuje društvo u cjelini.

Albanski tepih je jedno od najprepoznatljivijih i najvažnijih kulturnih obilježja albanskog naroda, te igra ključnu ulogu u očuvanju i promociji njihovog identiteta, tradicije i umjetnosti. Ovi tepihe nisu samo funkcionalni predmeti u domaćinstvu, već i simboli bogate kulturne baštine i istorijskog nasleđa. Kroz tkanje i dizajn, albanski tepih nosi sa sobom priče, običaje, i specifične karakteristike koje pomažu u prepoznavanju i očuvanju kulturnog identiteta ovog naroda.

Istorijski posmatrano Albanski tepih ima duboko bitno istorijsko značenje koje se proteže kroz vjekove, a u velikoj mjeri je oblikovano uticajem osmanske kulture, ali i lokalnim tradicijama i zanatima. Tkanje tepiha je dio tradicije koja je prenošena s generacije na generaciju, a samo tkanje često ima veliko emotivno značenje. Iako se nekada koristio u svakodnevnom životu, s vremenom je tepih postao i simbol doma, porodice i topline, a često je imao i dekorativnu funkciju u životnim prostorima.

Ovaj tepih postao je simbol kulturnog identiteta i nacionalnog ponosa. Iako su tepihe tkanile žene iz različitih delova Albanije, a kasnije i u dijaspori, specifične tehnike tkanja i uzorci bili su jedinstveni za albansku kulturu. Ovi tepisi su se često koristili i kao predmet trgovine, a tokom vremena su postali prepoznatljivi i van granica Albanije, iako je njihova vrijednost i značenje najviše cijenjeno u albanskoj zajednici.

Đokaj Đeljoš (Gjokaj Gjelosh) je roden 1933. godine u selu Milješ, nadomak Podgorice. Nakon rata 1946. godine, sa porodicom napušta Crnu Goru i odlazi u Zmajevo, u Vojvodini. Bez završene srednje škole, kao poseban talenat, u Beogradu upisuje Akademiju likovnih umetnosti, Odsjek slikarstvo, u klasi profesora Mila Milunovića, Stojana Celiča i Mladena Srbinovića. Diplomirao je 1963. godine u klasi profesora Boška Karanovića. Magistrirao je specijalni tečaj za grafiku 1966. godine na istoj akademiji.

U periodu 1964/68. radi kao profesor umjetnosti/šef katedre na Višoj pedagoškoj školi u Prištini, gdje je bio i jedan od inicijatora osnivanja Fakulteta umjetnosti. Nastanjuje se u Rimu 1969.godine i intenzivno izlaže u više italijanskih gradova. Izložbe su naišle na pozitivne ocjene i komentare italijanskih likovnih kritičara. Privukao ih je njegov autentični likovni izraz - „nova metafizika" inspirisana specifičnim kulturno-istorijskim nasljeđem rodnog kraja i balkanskog prostora.

U Rimu je otvorio grafičku radionicu koja je bila cijenjena po visokom kvalitetu štampe. Na vrhuncu slave, 1983/84. odlazi iz Rima i nastanjuje se u Augzburgu, u Njemačkoj. Kao umjetnik koji je stekao međunarodnu reputaciju, angažovan je kao profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je predavao na Odsjeku grafika od osnivanja 1988. do 1992. godine.

Za života Đeljoš Đokaj je imao oko 70 samostalnih izložbi u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, Italiji, Njemačkoj, Holandiji, Sjedinjenim Američkim Državama. Kao istaknuti grafičar i slikar predstavljao je Jugoslaviju I Italiju na preko 150 kolektivnih, selektovanih i izložbi po pozivu širom Evrope, Latinske Amerike, Indije, Afrike i Australije.

Bio je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Akademije nauka, kniiževnosti i umjetnosti u Palermu, Akademije nauka i umjetnosti Kosova, Udruženia likovnih umjetnika Crne Gore i Udruženja likovnih umjetnika Srbije.

Đelioš Đokaj, umjetnik altruista i humanista koji je sa sobom nosio rodni kraj, nakon katastrofalnog zemljotresa, poklonio je fondu Galerije solidarnosti u Kotoru 50 grafika italijanskih grafičara. Nostalgija za Crnom Gorom i rodnim krajem vodila ga je da u Milješu sagradi kuću i atelje-galeriju gdje se danas nalaze njegova grafička presa, slikarski materijal, započeti radovi i manji broj djela. Đeljoš Đokaj je preminuo 2016. godine u 83. godini u Minhenu. Po želji, sahranjen je u rodnom Milješu.

Pored planom I projektom predvidejenih tema cijenimo da je veoma važno u nekoliko fragmenata prikazati kroz foto galeriju I glavnu problematiku sa kojom se suačava romski narod kao ljudi sa Kojima živimo. Siromaštvo,higijena, neobrazovanost, diskriminacija i prosjačenje najveći su problemi Roma u Cnroj Gori.

Ako posmatramo pristup problem posjačenja Roma nema dileme da je to ozbiljan problem koji proizilazi iz kombinacije siromaštva, diskriminacije i društvene marginalizacije. Iako je izazov veliki, postoje konkretni koraci koji mogu pomoći u smanjenju prosjačenja i poboljšanju životnih uslova romskih zajednica. Prepoznavanje uzroka, borba protiv diskriminacije, ulaganje u obrazovanje i socijalnu zaštitu, kao i veća inkluzija na tržištu rada, ključni su faktori u rješavanju ovog problema. Samo kroz sveobuhvatan pristup I jake reforme društva možemo stvoriti uslove u kojima će Romi moći da žive sa dostojanstvom i ravnopravno sa ostatkom društva. Ovaj narod zaslužuje bolji tretman I države I svih činilaac vlasti na svim nivoima.

Sa distance koju posmataramo donosimo zaključke na osnovu svih pokazatelja a predvidšene su projektnim aktivnostima da Romska populacija, koja čini značajan dio stanovništva u Crnoj Gori ali i u mnogim zemljama, suočava se sa dubokim društvenim i ekonomskim problemima, od kojih su dva najistaknutija pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Ove oblasti igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvaliteta života i stvaranju jednakih šansi za romsku zajednicu.

Iako su u posljednjim decenijama ostvareni određeni napreci u integraciji Roma, mnogi od njih i dalje ostaju marginalizovani, sa ograničenim pristupom osnovnim pravima i uslugama. U ovoj brošuri smo radilina podizanju prije sveg ai svijesti o mnogim gorežim problemima, utisak je da zdravstvena nega i obrazovanje za Rome nisu samo moralna i socijalna potreba, već i osnovni preduslovi za ostvarivanje ravnopravnosti u društvu. Uz ulaganje u obrazovne i zdravstvene usluge, poboljšanje socijalnih i ekonomskih uslova, kao i smanjenje diskriminacije, moguće je stvoriti uslove u kojima će Romi moći da ostvare svoje potencijale i doprinesu društvu. Ključ uspjeha leži u tome da se prepozna važnost jednakih šansi za sve, bez obzira na etničku pripadnost, i da se sprovedu konkretne politike koje će omogućiti bolji život za romsku zajednicu.